Cijena kvalitetne obuke vidi se u ponudi. Cijena neobučenosti najčešće se vidi tek kasnije – kroz greške, zastoje, škart, oštećenja opreme, povrede, odsustva, reklamacije i izgubljeno povjerenje klijenata.
Zbog toga pravo pitanje nije: „Koliko košta obuka zaposlenika?“
Pravo pitanje je: „Kolikom riziku izlažemo ljude i poslovanje ako zaposleniku povjerimo posao za koji nema dokazanu kompetentnost?“
U zaštiti i zdravlju na radu obuka se često posmatra prvenstveno kao zakonska obaveza. Međutim, za odgovornu organizaciju ona je istovremeno i poslovna investicija: u pouzdaniji rad, manje prekida, stabilniji kvalitet i sposobnost zaposlenika da pravilno reaguju kada se radni uslovi promijene.
Šta zapravo znači „neobučen zaposlenik“?
Neobučen zaposlenik nije samo osoba koja nema potpisan obrazac ili potvrdu o obuci.
To može biti i zaposlenik koji je formalno prisustvovao predavanju, ali:
- ne prepoznaje konkretne opasnosti na svom radnom mjestu;
- ne zna granice sigurnog rada i uslove pod kojima se aktivnost mora zaustaviti;
- ne zna pravilno primijeniti radnu proceduru ili koristiti ličnu zaštitnu opremu;
- nije praktično provjereno da može sigurno obaviti zadatak;
- ne zna kako reagovati u slučaju kvara, odstupanja ili vanrednog događaja;
- radi s novom opremom ili u izmijenjenom procesu bez odgovarajuće dodatne obuke.
Drugim riječima, evidencija o obuci nije isto što i dokazana kompetentnost.
Koliko košta neobučenost?
Ne postoji jedna univerzalna cijena koja važi za svako radno mjesto i svaku kompaniju.
Trošak zaposlenika koji nije osposobljen za siguran i pravilan rad nastaje istovremeno na više mjesta:
- Trošak grešaka i ponovnog rada – pogrešno rukovanje, škart, reklamacije, dodatne kontrole i utrošak materijala.
- Trošak zastoja – zaustavljena proizvodna linija, čekanje održavanja, pomjeranje rokova i neiskorišteni kapaciteti.
- Trošak povrede ili narušavanja zdravlja – izgubljeni radni dani, zamjena zaposlenika, prekovremeni rad, istraga događaja, korektivne mjere i potencijalni zahtjevi za naknadu štete.
- Trošak oštećenja opreme i infrastrukture – servis, rezervni dijelovi, privremeno isključenje sredstva za rad i posljedični gubitak proizvodnje.
- Trošak neusaglašenosti – inspekcijske mjere, novčane kazne, zabrana rada, nalazi kupaca i neuspjeh na provjerama dobavljača.
- Trošak narušenog povjerenja – kašnjenje isporuke, reklamacije, otežano ugovaranje novih poslova i reputacijska šteta.
Najveći problem je što se ovi troškovi rijetko vode na jednom kontu. Raspoređeni su između proizvodnje, održavanja, kvaliteta, ljudskih resursa, funkcije sigurnosti i zdravlja na radu i menadžmenta, pa stvarna cijena neobučenosti ostaje skrivena.
Šta pokazuju stvarni podaci?
Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, oko 2,93 miliona ljudi godišnje izgubi život zbog faktora povezanih s radom, dok približno 395 miliona radnika pretrpi povredu na radu koja nije smrtonosna.
EU-OSHA procjenjuje da povrede na radu i bolesti povezane s radom Evropsku uniju koštaju približno 476 milijardi eura godišnje, odnosno oko 3,3% BDP-a EU.
Britanski Health and Safety Executive za 2023/24. procijenio je ukupne troškove novih slučajeva povreda i bolesti povezanih s radom na 22,9 milijardi funti. Prosječni ukupni trošak iznosio je približno 10.000 funti po slučaju povrede i 24.200 funti po novom slučaju bolesti povezane s radom. Od ukupnog iznosa, oko 4,3 milijarde funti odnosilo se na troškove poslodavaca.
Ovi podaci nisu cjenovnik koji se može direktno prenijeti na jednu kompaniju u Srbiji. Oni, međutim, jasno pokazuju razmjere posljedica kada prevencija, organizacija rada i kompetentnost zaposlenika nisu na potrebnom nivou.
Da li obuka sama sprečava povrede?
Ne – i upravo je to jedna od najvažnijih stručnih poruka.
Sistematski pregled NIOSH-a i Institute for Work & Health, zasnovan na 22 nasumično odabrana istraživanja, utvrdio je snažne dokaze da obuka pozitivno utiče na sigurno ponašanje zaposlenika. Istovremeno, autori nisu pronašli dovoljno dokaza da obuka, kada se primjenjuje kao jedina mjera, sama po sebi smanjuje povrede i narušavanje zdravlja.
To ne umanjuje značaj obuke. Naprotiv, pokazuje gdje je njeno pravo mjesto.
Obuka ne može nadoknaditi nesigurnu opremu, neadekvatne mjere zaštite, lošu organizaciju, nejasne procedure ili izostanak nadzora. Najbolje rezultate daje kada je dio cjelovitog sistema koji povezuje procjenu rizika, tehničke i organizacijske mjere, uputstva, praktičan rad, rukovođenje i provjeru primjene naučenog.
Zbog toga kvalitetan program ne treba zaposlenika učiti samo šta piše u proceduri, već i:
- zašto je određena mjera potrebna;
- kako se pravilno primjenjuje u stvarnim uslovima;
- kako se prepoznaje odstupanje;
- kada se rad mora zaustaviti;
- kome se prijavljuje problem;
- kako se postupa u vanrednoj situaciji.
Šta propisi u Srbiji zahtijevaju?
Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 35/2023) ne posmatra obuku kao formalnost.
Član 33 propisuje obuku zaposlenika za siguran i zdrav rad pri zasnivanju radnog odnosa ili drugog angažmana, premještaju na druge poslove, uvođenju nove tehnologije ili novih sredstava za rad, promjeni opreme i promjeni radnog procesa. Obuka mora biti prilagođena specifičnostima radnog mjesta i rizicima utvrđenim aktom o procjeni rizika.
Član 34 zahtijeva da se obuka provodi teorijski i praktično, prema programu sa općim i posebnim dijelom, dok se provjera teorijske i praktične osposobljenosti vrši na radnom mjestu.
Periodična obuka zaposlenika na radnim mjestima s povećanim rizikom provodi se najkasnije u roku od jedne godine od prethodne obuke, a na ostalim radnim mjestima najkasnije u roku od tri godine.
Za pravno lice koje ne donese program i ne izvrši propisanu obuku zaposlenika član 100 predviđa novčanu kaznu od 1.500.000 do 2.000.000 dinara. Za direktora, odnosno drugo odgovorno lice, predviđena je kazna od 30.000 do 150.000 dinara.
Kazna je, ipak, samo jedan dio mogućeg troška. Posljedice ozbiljnog incidenta, prekida rada ili gubitka važnog klijenta mogu biti znatno veće.
Kako kompanija može izračunati cijenu neobučenosti?
Umjesto oslanjanja na opće marketinške tvrdnje, kompanija treba izračunati vlastiti poslovni slučaj.
Osnovni model može se prikazati ovako:
Trošak neobučenosti = trošak grešaka i škarta + trošak zastoja + trošak odsustava i zamjena + trošak incidenata + trošak oštećenja + trošak neusaglašenosti + izgubljeni poslovi
Za procjenu efekata obuke treba pratiti najmanje period prije i poslije njenog provođenja, koristeći pokazatelje kao što su:
- broj grešaka, reklamacija i ponovljenih radova;
- sati zastoja izazvanih nepravilnim rukovanjem;
- broj opasnih pojava, incidenata i povreda;
- broj neusaglašenosti utvrđenih internim i eksternim provjerama;
- vrijeme potrebno da novi zaposlenik dostigne zahtijevani nivo samostalnosti;
- rezultati teorijske i praktične provjere;
- primjena naučenog tokom posmatranja rada na terenu.
Povrat ulaganja može se računati formulom:
ROI obuke (%) = (izbjegnuti troškovi – ukupni troškovi obuke) / ukupni troškovi obuke × 100
Važno je naglasiti da ni ozbiljne međunarodne analize ne potvrđuju jednu univerzalnu stopu povrata koja važi za svaku obuku iz oblasti sigurnosti i zdravlja na radu.
Stvarni ROI zavisi od rizika radnog mjesta, početnog nivoa kompetentnosti, kvaliteta programa, podrške rukovodilaca i dosljednosti primjene naučenog.
Zato se povrat ne pretpostavlja – on se mjeri.
Kada obuka postaje stvarna investicija?
Obuka ima poslovnu vrijednost kada je:
- zasnovana na procjeni rizika i stvarnim potrebama radnog procesa;
- prilagođena konkretnim poslovima, opremi i odgovornostima učesnika;
- povezana s važećim procedurama i uputstvima kompanije;
- teorijska, praktična i usmjerena na rješavanje stvarnih situacija;
- završena provjerom znanja, vještina i sposobnosti pravilnog reagovanja;
- podržana od neposrednih rukovodilaca;
- praćena posmatranjem rada, povratnom informacijom i periodičnim obnavljanjem znanja;
- povezana s mjerljivim pokazateljima sigurnosti, kvaliteta i produktivnosti.
Prisustvo predavanju potvrđuje da je zaposlenik bio u sali.
Tek praktična provjera pokazuje da li zna sigurno obavljati posao.
Kako unaprijediti obuke u vašoj organizaciji?
Najskuplja obuka nije ona koja ima višu cijenu po učesniku.
Najskuplja je obuka koja zaposlenicima oduzme vrijeme, a ne promijeni način rada.
TEHPRO Centar za edukaciju razvija zakonske, stručne i in-house programe na osnovu rizika, radnih procesa i konkretnih potreba kompanije.
Cilj nije samo prenos informacija, već izgradnja kompetencija koje se mogu provjeriti i primijeniti u stvarnom radnom okruženju – od sigurnog rukovanja opremom i visokorizičnih aktivnosti do LOTO, Permit to Work sistema, zaštite od požara, reagovanja u vanrednim situacijama i razvoja kulture sigurnosti i zdravlja na radu.
Obuka je trošak koji se može planirati.
Neobučenost je rizik čiju cijenu organizacija najčešće sazna tek kada je već kasno.
