Kada se spomene termin ESG, najčešće se prvo pomisli na izvještaje o održivosti, emisije ugljendioksida, različite pokazatelje i regulatorne obaveze. Međutim, ESG ne bi trebalo posmatrati samo kao proces prikupljanja podataka i pripreme izvještaja. Njegova stvarna vrijednost nastaje mnogo ranije – u procesu rada, kancelariji, skladištu, na gradilištu i na svakom drugom radnom mjestu.
Upravo se tu vidi koliko su ESG i HSE – zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša – međusobno povezani. Savremeni ESG pristup zdravlje i sigurnost zaposlenih prepoznaje kao važan dio društvenog, odnosno „S“ stuba, zajedno sa uslovima rada, radnim praksama, angažmanom zaposlenih i razvojem kadrova.
Sigurno radno mjesto zato nije samo pitanje usklađenosti sa propisima. Ono je i pokazatelj odnosa organizacije prema zaposlenima, načina na koji upravlja rizicima i nivoa sigurnosne kulture u kompaniji.
ESG i zaštita zdravlja i sigurnosti na radu: gdje počinje „S“ stub?
Društvena komponenta ESG-a obuhvata odnos kompanije prema ljudima – zaposlenima, poslovnim partnerima i drugim zainteresovanim stranama. U tom kontekstu, zaštita zdravlja i sigurnosti na radu predstavljaju jedan od važnih elemenata odgovornog poslovanja.
Dobri uslovi rada podrazumijevaju mnogo više od formalne primjene mjera i ispunjavanja minimuma propisanog zakonom.
Šta podrazumijevaju dobri uslovi rada?
Oni obuhvataju planirano, uređeno i održavano radno mjesto, sigurnu opremu, odgovarajuće uslove rada, ergonomiju, upravljanje opasnim materijama i drugim rizicima, obuku zaposlenih na svim nivoima, zaštitu od požara i spremnost za reagovanje u vanrednim situacijama.
Jednako su važne jasne poruke rukovodstva, otvorena komunikacija i mogućnost zaposlenih da prijave opasnost.
Kompanija koja podstiče zaposlene da ukažu na rizik, prijave near miss događaj ili predlože unapređenje sistema pokazuje da sigurnost nije samo formalna obaveza, već dio organizacijske kulture.
HSE i ESG: kako sigurnost postaje dio upravljanja?
Veza između HSE-a i ESG-a ne završava se na „S“ komponenti. HSE je istovremeno važan dio „G“ – upravljačke dimenzije ESG-a.
Procjena rizika, jasno definisane odgovornosti, procedure, nadzor, interne provjere, istraživanje incidenata i praćenje korektivnih mjera predstavljaju tipične HSE aktivnosti, ali i osnovne elemente odgovornog korporativnog upravljanja.
ESG zato ne postavlja samo pitanje koliko se povreda dogodilo. Važno je i kako organizacija upravlja rizicima, da li rukovodstvo prati rezultate, da li su zaposleni uključeni i da li se iz near miss događaja ili incidenata uči.
Upravljanje rizicima je više od formalne procedure
Dobro upravljanje rizicima podrazumijeva da organizacija zna koji su njeni ključni rizici, ko je odgovoran za njihovo upravljanje, kako se mjere rezultati i šta se preduzima kada se utvrde odstupanja.
U tom smislu, procjena rizika nije samo dokument koji treba imati zbog zakonske obaveze. Ona treba biti osnova za definisanje svih mjera i donošenje odluka koje direktno utiču na sigurnost zaposlenih i stabilnost poslovanja.
Zašto su incidenti i near miss važni za ESG?
Svaki incident predstavlja informaciju o tome šta u sistemu nije funkcionisalo kako treba. Isto važi i za near miss – događaj kod kojeg je postojala mogućnost nastanka povrede ili štete, ali do posljedice na kraju nije došlo.
Organizacije koje sistematski prijavljuju i analiziraju ovakve događaje imaju mogućnost da reaguju prije nego što nastane ozbiljna posljedica.
Zato zreo HSE sistem ne mjeri samo broj povreda. On prati i kako organizacija prepoznaje rizike, reaguje na incidente, provodi korektivne mjere i sprječava ponavljanje problema.
Zaštita okoliša: veza između „E“ i HSE sistema
ESG i HSE povezuje i treća komponenta – „E“, odnosno zaštita okoliša.
Pravilno upravljanje opasnim materijama, sprječavanje neželjenih događaja koji mogu uticati na okoliš, praćenje i kontrola emisija, pravilno skladištenje otpada i održavanje opreme istovremeno štite zaposlene i okoliš.
Zbog toga se u praksi zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša sve češće posmatraju kroz integrisani HSE sistem.
Jedan rizik može ugroziti i ljude i okoliš
Incident sa opasnom materijom, na primjer, može istovremeno predstavljati rizik po zdravlje zaposlenih, sigurnost procesa, imovinu kompanije i okoliš.
Upravo zato integrisani pristup omogućava kompaniji da rizike sagleda cjelovito i da poveže različite oblasti zaštite u jedinstven sistem upravljanja.
ESG pokazatelji: kako mjeriti ono što se zaista dešava?
Da bi se napredak mogao pratiti, potrebni su konkretni ESG pokazatelji. Međutim, njihova vrijednost nije samo u tome da budu prikazani u izvještaju.
Pokazatelji treba da pruže sliku o tome šta se zaista dešava u organizaciji i da budu osnova za donošenje odluka i unapređenje sistema.
Mogu se pratiti, između ostalog, broj i težina povreda, incidenti, prijavljeni near miss događaji, realizacija obuka, rezultati internih provjera i realizacija korektivnih mjera.
Važno je, međutim, posmatrati sigurnost šire – kroz cijeli lanac vrijednosti.
ESG odgovornost ne završava se sa zaposlenima
Rizici ne nastaju samo unutar organizacije. Oni mogu biti povezani i sa izvođačima, pružaocima usluga, dobavljačima i drugim poslovnim partnerima.
Zato odgovorna ESG strategija treba obuhvatiti i način na koji kompanija upravlja rizicima u svom lancu vrijednosti.
ESG izvještavanje je rezultat, a ne početak
ESG izvještaj treba posmatrati kao završni prikaz onoga što se tokom posmatranog perioda stvarno odvijalo u organizaciji.
Ako zaposleni rade u sigurnim i zdravim uslovima, poznaju rizike, učestvuju u unapređenju sistema i imaju podršku rukovodstva, kompanija već provodi jedan od važnih dijelova svoje ESG strategije.
Zato ESG ne bi trebalo posmatrati kao još jednu obavezu izvještavanja, već kao način da kompanija odgovorno upravlja ljudima, rizicima, okolišem i poslovanjem.
Izvještaj može pokazati rezultate, ali se ESG strategija gradi svakog dana – na svakom radnom mjestu.
ESG se ne ogleda samo u sadržaju izvještaja, već prije svega u kvalitetu radnog okruženja i uslovima u kojima zaposleni svakodnevno rade.